srijeda, 23.12.2009.
AGROSEKSUALAC-Pet najmuževnijih oblika zavođenja
1) Ne pere ruke poslje obavljanja male nužde, i ima potrebu vas dotaknut.(Da! Baš ću ti dopustiti da mi preneseš bakterije čudnih oblika, ostatke mokraće i dve- tri stidne dlaka s dna jaja.!!) Zašto ne pere ruke? Misli da je njegov Denis-Penis dostojan svake žene. 2) Kopa nos poput kakvog inžinjera rudarstva dok u autu čeka zeleno na semaforu. Nakon što iskopa nosno govance, prvo se kojih 30-ak sekundi divi maloj poutvrdoj bali, a zatim ju rola palcem i kažiprsom u minijaturnu lopticu koju frkne u boljem slučaju kroz prozor. Zašto se divi šmrkljiću? Odgovor je vrijedan filozofske rasprave , ali da ne duljim zato što ne može roditi pa se divi svim izlučinama iz svog muževnog tijela. 3) Nakon velike nužde i brisanja ostatka Mr. Poopa sa vanjskog dijela anusnog otvora, poput kakvog nuklearnog fizičara promatra ogovnjeni uzorak vece papira. Zašto? Zabavno je igrat “pogodi tko” i pokušat pronać ustnjene komade ručka. 4) Gura ruku u međutestično područje pa njuši te iste prste koji su bili dolje (dikastiiiiiing). Zašto? Uvjerava se da još uvijek donekle miriše, ali iako smrdi, on se trudi pravit da ne smrdi jer mu se ne da dojebat do tuša i oprati se. 5) Šnjofa čarape nakon cjelodnevnog besprekidnog saftanja u istim cipelama i procjenjuje da mogu izdržat još jedan dan. Uostalom nemaju krumpirić na palcu, koji je probušio nokat (zašto da ga reže kad ga ionako nitko nije tjerao da raste?). Zašto pobogu? Emocionalno se veže za njih (jer se nije sposoban vezat za išta drugo), a uostalom i prilagodile su se obliku noge. Drage moje: Kada primjetite najmanje tri oblika zavođenja,uhvatite se dotičnog “gospona” jer je to pravi dokaz da nije nit gay nit papučar, nego pravo balkansko muško kojeg je najlakše zavoljet na svijetu, ali isto tako i najteže otjerat pod tuš. Prvo osvojite njegovo kameno srce, a zatim diktatorski ubacite okrutni režim bontona i higijene. |
utorak, 15.12.2009.
KENJATORICA-Prva hrvatska priča o vodokotliću
.jpg)
Iako sam cura, na neke stvari gledam kao muško i to mi nadasve olakšava život. Muškarac većinu svog dana provede razmišljajući o tri stvari: Kad će jest, kad će odmarat i kad će srat. Eh ta treća epopeja kod većine muškaraca je važan i dugotrajan proces, koji zna trajat i do sat i pol. Kod nekih specimenata poput mog prijatelja naišla sam na ful opremu u Hramu pročišćenja: Dlakavi si je dao truda i naredao je role papira u piramidu, a njegov stash sa časopisima od Globusa do Teena je složen ko po špagi. Njegov proces započinje kada zapali bijeli valter i sjedne na vece školjku, a završi 45 minuta kasnije kada izlazi poput budističkog svečenika koji je pronašao svoj Chi. Kod nekih drugih specimenata sam pojam sjedenja na vece školjci u miru znači vlastiti teritorij gdje te nitko neće maltretirat i gdje te žena neće pitat :"Dragi, šta ćemo za ručak?". Shvativši to kao važan ako ne i najvažniji segment svog života, rekla sam tati da mi kupi novi vodokotlić, na što je on oduševljeno pristao kao i svako drugo muško. U roku pola sata donio je mog novog boga koje bi svako muško poželjelo imati. Možeš odvalit koliko hoćeš, a on će sve spremno povući iz prvog pokušaja, čak ni ne ostaje puno muke ribajući četkom preostala kineska slova. Jedan dan sam ga testirala i ubacila unutra sarmu (da sarmu!,bila je već pokvarena :D) veličine muške šake. Prošla je tako savršeno glatko kroz otvor, poput nauljenog ćevapa kroz grlo kad si jako gladan. Ponekad imam osjećaj da je moj prijatelj Dlakavi dolazio do mene doma na najbolji shit u životu,a ne da bi se družio samnom. Ali tko sam ja da se mjerim s bogom? Zapravo, kad bolje razmislim dolazio je kod mene jer je bio siguran da će sva tri dijela njegove epopeje biti spjevana. Kod mene je imao sve: krevet, hranu i veceškoljku sa superuberkul vodokotlićem. Imao je i mene bezuvjetno, tiho, nježno, a ponekad grubijanski i zločesto.. Dlakavi je za mene bio poseban i po prvi put u svom životu sam vidjela kako muško može razmišljat. Iako je prosječni agroseksualac i nisu mu važni pojmovi poput "žena je biće koje voli monogamiju" , voljela sam ga na čudan način. Vodao je nas (ne samo mene) na lancu ko ćuke, a da smo sve bile slijepe i gluhe kad se radilo o njemu. Ako netko zna sjebat ženski um, njenu odlučnost i tvrdoglavost onda je to on! Juhuuu za Dlakavog! Danas sam ga povodom ovog bloga pitala da ocijeni moj vodokotlić ocjenom od 1-5 , a on je nakon osam sekundi razmišljanja pritisnuo na tipkovnici prosječnu trojku! Može mi sve vrijeđat i psovat ali vodokotlić neće. Neće i neće i točka. Uostalom pritisnula sam i ja njegov vodokotlić koji se od srama niti ne smije pomislit zvat vodokotlićem, već jedva može proć pod nazivom Vodni naguravač fecesa u daljni tok kanalizacije. Nadalje ocjena Dlakavoga je neopravdana radi pristranosti i simpatiji prema svom čudovištu koje je već na izdahu, ili zbog pristranosti vodokotliću sadašnje žrtve njegovog mučeničkog shvaćanja ljubavi. Nakon 37min29sec kraljevanja na tronu dolazim do zaključka da je ipak najbolje biti čovjek od svih stvorenja na svijetu ikad. Totalno su dva tanjura sarme od jučer proradila, a stroj je još jednom pobjedio nad čovjekom. Dok obavljam radnju uvijek zamišljam kako mi se muskulatura lica rasteže i steže, pa pokušavam zamislit svoju facu u danom trenutku. I smijala bi se ali mi je ventilacija povezana sa susjedovom, pa cijela čar ostaje u mojoj glavi. Čak sam i razvila male običaje nakon što sjednem na tron: Prvi je izuti papuče i skinut čarape , nakon toga toga toga slijedi dramatično prislanjanje vrućih nogica na ledene pločice. Hell yeaaah! Houston sletjeli smo! I tu se rasteže zadovoljni smiješak od uha do uha, zatim slijedi odluka pod kojim kutem ću provesti sljedećih najmanje pol čuke. Najčešće to biva poza u kojoj jasno vidim nožne prste i onda 15 minuta razmišljanja koji lak stavit ako obučem cipele u kojima se vidi palac i onaj do njega. Još malo razmišljanja o miru u svijetu i osjećam se preporođenom. Zatim slijedi ultradramatični trenutak Flush gdje revolucija vodokotlića se pokaže isplativija od El Dorada. Užitak gledanja kako sve nestaje je neprocjenjiv trenutak mog života, kao i kad rasplačeš muškarca. Vodokotlić je moj omiljeni stroj, moj prijatelj i moj Deus ex machina. I dok sve svakodnevno po više puta huja sa vihorom do kanalizacije, ja i dalje čekam novog kralja,koji će djelit tron samnom u dobru i u zlu, u sili i pukoj navici.. |
